All Questions
prev
Prethodna:1.35 Ako je Bog svemoguć, zašto se događaju katastrofe? Zašto postoji zlo?
next
Sljedeći:1.37 Može li nam patnja pomoći da se približimo Bogu?

1.36 Je li Božja volja da ljudi umiru?

Zlo i patnja

U Božjem izvornom planu nije bilo smrti. Smrt je postala dio ljudskog života kao rezultat grijeha, koji su počinili prva ljudska bića. Počinivši ovaj istočni grijeh, odbacili su Boga. Ipak, Bog još uvijek želi da živimo zauvijek. Ali živjeti zauvijek na ovoj zemlji, sa svom njezinom bijedom i patnjom, uopće ne bi bilo prekrasno! Isus je došao na zemlju, umro na križu, a Bog ga je ponovno oživio kako bi poništio posljedicu tog prvog grijeha.

Zahvaljujući Isusu možemo zauvijek živjeti u raju nakon naše smrti. Do raja možemo doći slijedeći Isusa i živeći u odnosu ljubavi s Bogom i našim bližnjima.

 

Smrt nije ono što Bog želi za nas. Ona je na svijet došla s grijehom. Svi umiru, ali po Isusovu uskrsnuću možemo živjeti zauvijek.
Mudrost Crkve

Ako je Bog svemoguć i providonosan, otkuda onda zlo?

Na to pitanje, koliko bolno toliko i tajnovito, odgovor može dati samo cjelina kršćanske vjere. Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok zla. On tajnu zla osvjetljuje u svome Sinu Isusu Kristu, koji je umro i uskrsnuo da pobijedi veliko ćudoredno zlo, tj. ljudski grijeh koji je korijen svih ostalih zala. [KKKC 57]

Zašto Bog dopušta zlo?

Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi nikada dopustio zlo kada iz samoga zla ne bi izvukao dobro. Bog je to već čudesno ostvario u Kristovoj smrti i uskrsnuću: doista, iz najvećega ćudorednog zla, ubojstva njegova Sina, on je izveo najveće dobro, Kristovu proslavu i naše otkupljenje. [KKKC 58]

Što znači umrijeti u Kristu Isusu?

Znači umrijeti u Božjoj milosti, bez smrtnoga grijeha. Vjernik u Kristu, po njegovu primjeru, može tako vlastitu smrt preobraziti u čin posluha i ljubavi prema Ocu. “Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti” (2 Tim 2,11). [KKKC 206]

Kako nam Krist pomaže u umiranju ako mu se povjerimo?

Krist nam dolazi ususret i vodi nas u vječni život. “Neće me uzeti smrt, nego Bog” (Sv. Terezija od Djeteta Isusa).

 

Pogledom na Isusovu muku i smrt može nam i samo umiranje postati lakše. Činom povjerenja i ljubavi prema Ocu možemo i mi reći “da”, kao što je Isus učinio u Maslinskome vrtu. Takvo se držanje naziva “duhovna žrtva”. Umirući se sjedinjuje s Kristovom žrtvom na križu. Tko tako umire u povjerenju u Boga i u miru s ljudima, dakle bez teškoga grijeha, na putu je u zajedništvo s uskrslim Kristom. U svojemu umiranju ne možemo pasti dalje doli u njegove ruke. Tko umire, ne odlazi u ništavilo, nego se vraća u ljubav Božju, koja ga je stvorila. [Youcat 155]

Ovo kažu crkveni naučitelji

Sv. Atanazije, O Utjelovljenju Riječi

Jer Bog nas nije stvorio samo iz ničega; On nam je besplatno, milošću Riječi, dao život u suradnji s Bogom. Ali ljudi su, nakon što su odbacili vječne stvari i prema vražjem savjetu, pretvorili u pokvarenost, u smrti postali uzrok vlastite pokvarenosti. [Sv. Atanazije, O Utjelovljenju Riječi, 5. poglavlje (MG 25, 104)]