1.37 Može li nam patnja pomoći da se približimo Bogu?
Patnja nikada nije osobna Božja kazna: u stvari, on je vrlo blizak svima koji pate i žale. Patnja nikada nije bila dio Božjeg nauma za svijet, već je na svijet došla kao posljedica istočnog grijeha i propasti čovjeka. Da bi promijenio ovu situaciju, Isus je bio spreman žrtvovati vlastiti život na križu iz ljubavi prema svim ljudskim bićima. Ti isti ljudi su ga ponižavali i mučili.
Kroz svoju strašnu patnju, Isus je otvorio put Bogu k nebu. Kad patimo, možemo znati da smo sjedinjeni s Isusom, koji je također patio. Čak je pobijedio smrt! Kad ga bolje upoznamo i budemo mu blizu, također možemo prevladati patnju i bol te ući u Božju prisutnost na nebu. Sjedinjujući se s Isusom, naša patnja može postati smislena.
Kakvo je značenje Isusova suosjećanja s bolesnicima?
Isusovo suosjećanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja nemoćnika očit su znak da je s njim došlo kraljevstvo Božje, dakle i pobjeda nad grijehom, patnjom i smrću. Svojom mukom i smrću on daje patnji novi smisao: sjedinjena s njegovom, patnja može za nas i za druge postati sredstvom očišćenja i spasenja. [KKKC 314]
Zašto se je Isus toliko zanimao za bolesnike?
Isus je došao da očituje Božju ljubav. Često je to činio baš tamo gdje se mi osjećamo posebno ugroženi: u slabosti našega tijela u bolesti. Bog hoće da postanemo vjerni i prepoznamo nadolazeće kraljevstvo Božje.
Koji put se trebamo razboljeti kako bismo spoznali što nam je – bilo da smo zdravi ili bolesni – potrebnije od svega, a to je Bog! Nema nam života osim u njemu. Stoga bolesnici i grješnici imaju poseban osjećaj za bitno. Već su u →NOVOMU ZAVJETU upravo bolesnici tražili blizinu Isusovu: pokušavali su “dotaći ga se jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala” (Lk 6,19). [Youcat 241]
Papa Ivan Pavao II., Spasonosno trpljenje
Ljudske patnje, sjedinjene s otkupljujućom Kristovom patnjom, predstavljaju posebnu potporu silama dobra i otvaraju put pobjedi tih spasonosnih sila. [Papa Ivan Pavao II., Spasonosno trpljenje, br. 27]