1.35 Ako je Bog svemoguć, zašto se događaju katastrofe? Zašto postoji zlo?
Postoji razlika između zla koje uzrokuju ljudi i drugih loših stvari poput prirodnih katastrofa. Čovjek je dobio slobodnu volju od Boga i može donositi dobre ili loše odluke. Da Bog intervenira, ne bismo više bili slobodni!
Zašto se događaju prirodne katastrofe i zašto Bog ne intervenira kako bi zaustavio strašno zlo koje su počinili neki ljudi, ostaje tajna. To, međutim, nikada nije kazna od Boga, koji je pun ljubavi. Bog suosjeća s onima koji pate i nadahnjuje ljude da pomažu jedni drugima. Ako surađujemo s Njim, zlo nikada ne može imati zadnju riječ.
Ako Bog sve zna i sve može, zašto onda ne spriječi zlo?
“Bog dopušta zlo samo zato da bi postigao neko veće dobro.” (Sv. Toma Akvinski)
Zlo je u svijetu mračna i bolna tajna. Sam je Raspeti pitao svojega Oca: “Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27,26). Tu je mnogo nepojmljivoga. Ipak, jedno sigurno znamo: Bog je stopostotno dobar. On nikada ne može biti izvor bilo kakva zla. Bog je stvorio svijet dobrim, ali on još nije savršen. Žestokim lomovima i bolnim procesima ostvaruje se konačno savršenstvo. Postoji takozvano fizičko zlo, to jest urođena ograničenja ili prirodne katastrofe koje nam, pred Božjom dobrotom, ostaju zagonetne. Moralno zlo naprotiv dolazi zloporabom slobode u svijetu. “Pakao na zemlji” – djeca vojnici, samoubilački napadi, koncentracijski logori – ponajviše su ljudsko djelo. Zadnje pitanje stoga nije: “Kako mogu vjerovati u dobroga Boga kada ima toliko zla”, nego glasi: “Kako bi mogao čovjek sa srcem i razumom podnijeti život u ovome svijetu kada ne bi bilo Boga?” Smrt i uskrsnuće Kristovo pokazuju nam: zlo nije imalo prvu riječ, a ne će imati ni zadnju. Čak i iz najgorega zla Bog može učiniti da proiziđe apsolutno dobro. Vjerujemo da će Bog na Posljednjemu sudu učiniti kraj svakomu zlu na zemlji. U životu budućega svijeta zlo ne će imati mjesta i bit će kraj svakoj patnji. [Youcat 51]
Sv. Augustin, O Državi Božjoj, 5. knjiga, 10. poglavlje
Sigurno se [za Boga] s pravom kaže da je svemoćan, iako ne može ni umrijeti ni pogriješiti. Svemoćan znači da On čini što hoće, i da ne trpi ono što neće; kad bi mu se takvo što događalo, nipošto ne bi bio svemoćan. [Sv. Augustin, O Državi Božjoj, 5. knjiga, 10. poglavlje (ML 41, 152)]