4.6 Kako mogu znati što je volja Božja?
Ponekad se može činiti teško distancirati se od svijeta puno buke i zamagljenosti. Međutim, s vremena na vrijeme to je nužno, kako bi se osiguralo da volja Božja odjekuje u tvojem životu, a ne volja drugih.
Pomisli na Isusa, koji je redovito uzimao vrijeme za molitvu, posebno noću. A sada je na tebi red: napravi vremena da budeš zajedno s Bogom, samo vas dvoje, i otkrij što On ima za tebe.
Što je molitva?
Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili iskanje od Boga primjerenih dobara sukladnih njegovoj volji. Ona je uvijek dar Boga koji dolazi čovjeku ususret. Kršćanska je molitva osoban i živ odnos Božje djece s neizmjerno dobrim Ocem, s njegovim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim koji prebiva u njihovim srcima. [KKKC 534]
Koje su crkvene zapovijedi?
To su: 1) sudjeluj u svetoj misi u dan Gospodnji i u druge zapovjedne blagdane te se oslobodi od radova i djelatnosti koji bi te mogli spriječiti u posvećenju tih dana, 2) najmanje jednom godišnje ispovijedi svoje grijehe primanjem sakramenta pomirenja, 3) barem o Uskrsu pristupi sakramentu euharistije, 4) obdržavaj propisani post i nemrs, 5) pridonosi materijalnim potrebama Crkve, svatko prema svojim mogućnostima. [KKKC 432]
Čemu služe crkvene zapovijedi i koliko obvezuju?
“Pet crkvenih zapovijedi” žele sa svojim minimalnim zahtjevima podsjetiti na to da se ne može biti kršćanin bez moralnoga nastojanja, bez konkretna sudjelovanja u sakramentalnomu životu Crkve i bez solidarne povezanosti s njom. One su obvezujuće za svakoga katolika. [Youcat 346]
Zašto moramo na sebi raditi?
Na sebi moramo raditi kako bismo slobodno, radosno i lako činili dobro. U tomu nam, u prvome redu, pomaže čvrsta vjera u Boga, ali i to da živimo krjeposno, to jest: da s Božjom pomoću u sebi izgradimo čvrste stavove, da se ne predamo nikakvim neurednim strastima te da se snagom razuma i volje trajno sve jasnije usmjeravamo prema dobru.
Najznačajnije krjeposti su: razboritost, pravednost, jakost, umjerenost. Nazivamo ih “stožernim (kardinalnim) krjepostima” (od lat. cardo = stožer, odnosno cardinalis = stožerni). [Youcat 300]
Kako se postaje razborit?
Razboritim se postaje učeći razlikovati bitno od nebitnoga, usmjeravati se prema ispravnu cilju i birati najbolja sredstva da ga se postigne.
Krjepost razboritosti upravlja svim ostalim krjepostima. Razboritost je sposobnost da se prepozna ono što je ispravno. Tko želi živjeti dobar život, mora znati što je “dobro” i prepoznati njegovu vrijednost. Poput trgovca u Evanđelju: “Kad pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga” (Mt 13,46). Samo razborit čovjek može činiti dobro u pravednosti, jakosti i umjerenosti. [Youcat 301]
Kako se djeluje pravedno?
Pravedno se djeluje kada se vodi računa o tome da se Bogu i bližnjemu da ono što im pripada.
Misao vodilja pravednosti glasi: “Svakomu svoje.” Prema djetetu s posebnim potrebama treba drukčije postupati nego prema jako nadarenu djetetu, da bi oba postigla svoje pravo. Pravednost se brine za jednakost i ide za tim da ljudi dobiju ono što im pripada. I prema Bogu moramo postupati pravedno i dati mu ono što je njegovo: svoju ljubav i čašćenje. [Youcat 302]
Zašto je umjerenost krjepost?
Umjerenost je krpjepost zato jer neumjereno ponašanje na svim područjima pokazuje razarajuću moć.
Tko je neumjeren, dopušta da njime gospodare nagoni, svojom požudom vrijeđa druge i šteti samome sebi. U →NOVOME ZAVJETU “umjerenost” stoji i za “trijeznost” i “razboritost”. [Youcat 304]
Što je to vjera?
Vjera je krjepost (moć) kojom prianjamo uz Boga, priznajemo njegovu istinu i s njim se povezujemo.
Vjera je od Boga dani put k istini, koje je on sam. Jer je Isus “Put, Istina i Život” (Iv 14,6), vjera nije tek neki stav, “vjerovanje” u nešto. Vjera s jedne strane ima jasan sadržaj, u kojemu se ispovijeda →VJEROVANJE (CREDO) Crkve, koja je dužna tu vjeru čuvati. Tko primi taj Božji dar, dakle tko želi vjerovati, ispovijeda tu vjeru koja je vjerno sačuvana tijekom vremena u raznim kulturama. S druge strane, u vjeri se radi o odnosu povjerenja s Bogom u kojemu sudjeluju razum i srce i svi osjećaji. Vjera je “djelotvorna tek u ljubavi” (Gal 5,6). Vjeruje li netko zaista u Boga ljubavi, pokazuje se ne po uvjeravanjima, nego po djelima svoje ljubavi. [Youcat 307]
Što je to nada?
Nada je moć kojom snažno i trajno težimo za onim radi čega smo na zemlji: da Boga hvalimo i da mu služimo; za onim u čemu je naša sreća: da u Bogu nađemo svoje ispunjenje; za onim gdje je naša konačna domovina: za Bogom.
Nada je povjerenje u ono što nam je Bog obećao u stvaranju, po prorocima i posebno u Isusu Kristu, iako to još ne vidimo. Da bismo u strpljivosti mogli iščekivati ono što je pravo, darovan nam je Duh Sveti Božji. [Youcat 308]
Što je to ljubav?
Ljubav je moć kojom se, jer je on nas prvi ljubio, možemo predate Bogu da se sjedinimo s njim i da bližnje Boga radi tako srdačno i bez pridržaja prihvatimo, kao što sami sebe prihvaćamo.
Isus postavlja ljubav iznad svakoga zakona, a da zakon ne stavi izvan snage. S pravom o tome veli Augustin: “Ljubi i čini što hoćeš.” To pak nije baš tako jednostavno kao što se čini! Ljubav je najveća zato što sve ostale moći produhovljuje i ispunja božanskim životom. [Youcat 309]
Papa Ivan Pavao II., Telekonferencija s mladima u Los Angelesu, 15. rujna 1987.
Često me pitaju, pogotovo mladi ljudi, zašto sam postao svećenik... Dopustite mi da kratko pokušam odgovoriti. Moram započeti riječima da je nemoguće u potpunosti objasniti, jer to ostaje tajna, čak i meni samom. Kako se objašnjava Božji put? Pa ipak, znam da sam se u određenom trenutku svog života uvjerio da mi je Krist govorio ono što je tisućama prije mene rekao: 'Dođi, slijedi me!' Bio je jasan osjećaj da je ono što sam čuo u svom srcu nije bio ljudski glas, niti je to bila samo moja ideja. Krist je bio pozivajući me da mu služim kao svećenik. I vjerojatno možete reći, duboko sam zahvalan Bogu na svom pozivu u svećeništvo. [Papa Ivan Pavao II., Telekonferencija s mladima u Los Angelesu, 15. rujna 1987.]
