1.45 Raj! Kako bi izgledao vječni život?
Nitko ovdje na zemlji ne zna točno kako je u raju (1 Kor 2,91 Kor 2,9: Nego, kako je pisano: “Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.”). Ono što znamo je da je raj "mjesto" u kojem živi Bog. Isus je rezervirao mjesto na nebu za svako ljudsko biće.
Nebo je puno života, svjetla i mira. Boga ćemo moći gledati zauvijek: ovo je ispunjenje našeg puta s Njim ovdje na zemlji. Upoznat ćemo i sve ostale ljude koji su otišli u raj prije nas.
Što je Bog stvorio?
Sveto Pismo veli: “U početku stvori Bog nebo i zemlju” (Post 1,1). U svojoj ispovijesti vjere Crkva navješćuje da je Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga: sviju duhovnih i tjelesnih bića, tj. anđela i vidljivoga svijeta, posebice čovjeka. [KKKC 59]
Što je nebo?
Nebo je Božji okoliš, boravište anđela i svetih te svrha stvaranja. Riječima “nebo i zemlja” označavamo svu stvorenu stvarnost.
Nebo nije nikakav prostor u svemiru. To je stanje u onostranosti. Nebo je tamo gdje se volja Božja ostvaruje bez ikakava protivljenja. Nebo je onda kada ljubav u najvećoj mjeri i blaženstvu biva život, kakva ga se ne može naći na zemlji. Kada s Božjom pomoću jednom dođemo u nebo, očekuje nas: “što oko ne vidje, uho ne ču i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube” (1 Kor 2,9). [Youcat 52]
Nebo je beskrajni trenutak ljubavi. Ništa nas ne dijeli od Boga, kojega naša duša ljubi i kojega je svega života tražila. Sa svim anđelima i svetima smijemo se zauvijek u Bogu i s Bogom radovati.
Tko promatra par koji se gleda s ljubavlju, tko vidi dojenče kako pogledom traži majčine oči kao da želi zauvijek sačuvati svaki njihov osmijeh, može izdaleka pojmiti što je to nebo. Smijeti Boga gledati licem u lice – to je poput jedincata beskrajna trenutka ljubavi. [Youcat 158]
Sv. Sveti Ivan iz Damaska, Izlaganje pravoslavne vjere
Oni koji su činili dobro, sjat će poput sunca s anđelima vječni život, s našim Gospodinom Isusom Kristom, i kad ga vidjevši i biti pred njim, i iz njega proizlazi neprestana radost, hvaleći ga Ocem i Svetim Duhom kroz neograničene vijeke vjekova [Sv. Ivan iz Damaska, Izlaganje pravoslavne vjere, 4. knjiga, 27. poglavlje (MG 94, 1228)]
