1.34 Je li Bog stvorio zlo? Kakve to veze ima s mojim grijesima?
Čini nam se neshvatljivim da Bog ne intervenira kada se dogode loše stvari. Sva zla suprotna su njegovoj velikoj ljubavi. Kao ljudska bića, ne možemo pravilno spoznati podrijetlo zla. Jedno djelomično objašnjenje je da mi ljudi, koji smo stvoreni kao dobri od Boga, možemo pogrešno koristiti našu slobodnu volju.
Možemo odabrati dobro (volja Božja), ali i zlo. Kad napravimo pogrešan izbor, duboko u sebi znamo da ne radimo ispravno: griješimo. Čudesna stvar je što nas je Isus došao otkupiti od svih naših grijeha svojom smrću na križu (Rim 5,20).
Što je grijeh?
Grijeh je u svojoj srži odbacivanje Boga i odbijanje da se prihvati njegova ljubav. To se pokazuje u nepoštivanju njegovih zapovijedi.
Grijeh je više od pogrješna ponašanja; to nije ni psihička slabost. U svojoj najdubljoj biti grijeh je svako odbacivanje ili razaranje nečega dobroga; odbacivanje dobra kao takva zapravo je odbacivanje Boga. Grijeh je u svojoj najdubljoj i najstrašnijoj dimenziji odvojenost od Boga i s time odvojenost od izvora života. Tek u Isusu shvaćamo uništavajuću dimenziju grijeha: Isus podnosi odbacivanje Boga u svojemu vlastitom tijelu. On uzima smrtnu snagu grijeha na sebe da ne padne na nas. To izražavamo pojmom otkupljenje. [Youcat 67]
Ako je Bog svemoguć i providonosan, otkuda onda zlo?
Na to pitanje, koliko bolno toliko i tajnovito, odgovor može dati samo cjelina kršćanske vjere. Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok zla. On tajnu zla osvjetljuje u svome Sinu Isusu Kristu, koji je umro i uskrsnuo da pobijedi veliko ćudoredno zlo, tj. ljudski grijeh koji je korijen svih ostalih zala. [KKKC 57]
Zašto Bog dopušta zlo?
Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi nikada dopustio zlo kada iz samoga zla ne bi izvukao dobro. Bog je to već čudesno ostvario u Kristovoj smrti i uskrsnuću: doista, iz najvećega ćudorednog zla, ubojstva njegova Sina, on je izveo najveće dobro, Kristovu proslavu i naše otkupljenje. [KKKC 58]
Je li krštenje doista jedini put spasenja?
Za sve koji su primili evanđelje i po njemu čuli da je Krist “Put, Istina i Život” (Iv 14,6) krštenje je jedini put k Bogu i spasenju. Istodobno je istina da je Isus umro za sve ljude. Stoga spasenje nalaze i svi oni ljudi koji nisu imali prilike doista upoznati Krista i vjeru, ali iskrena srca Boga traže i žive po glasu svoje savjesti (takozvano krštenje želje).
Bog je povezao spasenje sa →SAKRAMENTIMA. Stoga ih Crkva mora ljudima neumorno nuditi. Odreći se toga poslanja značilo bi izdati Božji nalog. Sam Bog nije pak vezan svojim sakramentima. Gdje Crkva nije došla ili nije uspjela – bilo vlastitom krivnjom ili iz drugih razloga – sam Bog ljudima otvara druge putove spasenja u Kristu. [Youcat 199]
Papa Ivan Pavao II., Pomirenje i pokora
Bog je vjeran svom vječnom planu čak i kad čovjek, pod nagonom zloga i obuzet vlastitim ponosom, zloupotrijebi slobodu koja mu je dana kako bi volio i velikodušno tražio što je dobro, i odbija se pokoravati svome Gospodinu i Ocu. [Papa Ivan Pavao II., Pomirenje i pokora, br. 10]
