All Questions
prev
Prethodna:M.4. Što bi vojni kapelan mogao učiniti za mene?
next
Sljedeći:M.6 Zašto bih se trebao žrtvovati kao vojnik za lijenčine - koji me mogu uvrijediti ili napasti?

M.5 Kako mogu živjeti svoju vjeru u akciji / u misiji? Kako mogu pomoći nevjernicima? Mogu li plakati u opasnosti ili tuzi?

Vjera i djelovanje

Čak i u misiji ili akciji možeš živjeti u skladu s Božjim pozivom. Unatoč gladi, umoru i strahu, nisi sam: Bog je s tobom. To ti može pružiti mir i sigurnost koji su ti potrebni za sebe i za druge. Nije na tebi da obraćaš druge: samo Bog može promijeniti njihovo srce. Najbolje pomažeš drugima živeći svoj život kao vjerni kršćanin. Što više učiš živjeti svoj kršćanski život, svakim danom postaješ sve bolji Isusov svjedok.
Ponekad je dobro sakriti osjećaje i progutati suze, jer prvo treba učiniti nešto drugo. Ali čim je gotovo, ne boj se plakati, prirodno je na taj način izraziti svoju tugu ili bol. Čak je i Isus ponekad plakao (Ivan 11, 35; Luka 19, 41).

U vojnoj akciji živite vjeru na način da ste u potpunosti posvećeni svom zadatku. Na taj način pomažete i drugima. Važno je znati da i pravi muškarci plaču!
Mudrost Crkve

Što Isus misli o nenasilju?

Nenasilno je djelovanje za Isusa imalo vrlo visoku vrijednost; on traži od svojih učenika: „Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.” (Mt 5, 39). Petru koji ga je silom htio braniti, odgovorio je: „Djeni mač u korice” (Iv 18, 11). Isus ne poziva na oružje. On šuti pred Pilatom. Njegov je put staviti se na stranu žrtve, poći na križ da bi svijet otkupio ljubavlju te mirotvorce proglasiti blaženima. Stoga Crkva poštuje ljude koji iz razloga savjesti odbijaju služenje oružjem, ali se inače stavljaju u službu društva (Youcat 397).

Ovo kažu crkveni naučitelji

„Populorum Progressio pape Pavla VI… iznio je pojam cjelovitog ljudskog razvoja i predložio ga kao „novo ime mira”…„ razvoj se ne može ograničiti samo na ekonomski rast. Da bi bio autentičan, mora biti cjelovit; mora poticati razvoj svakog čovjeka i čitavog čovjeka” (br. 14). Moramo, dakle, odbaciti kulturu otpada i brinuti se za pojedince i narode koji rade pod bolnom nejednakošću strpljivim naporima da bi dali prednost procesima solidarnosti nad sebičnim i nepredviđenim interesima. To također podrazumijeva integriranje individualne i društvene dimenzije primjenom načela supsidijarnosti, poticanje doprinosa svih, kao pojedinaca i kao grupa. I na kraju, potrebno je promicanje ljudskih bića u neraskidivom jedinstvu duše i tijela, razmišljanja i djelovanja” (Papa Franjo na Simpoziju o cjelovitom razoružanju, 10. studenoga 2017.).