3.14 Kako da provodim vrijeme tijekom klanjanja pred Presvetim?
Za vrijeme klanjanja, hostija, koja je Tijelo Isusovo, smještena je u predivno ukrašenoj posudi za izlaganje (poznata kao "pokaznica"). Isus je tako vidljiv svima i može Mu se klanjati. Na zemlji se ne možemo puno približiti Bogu.
Ne moraš puno činiti tijekom klanjanja. Moć klanjanja leži upravo u tome da ništa ne činiš neko vrijeme. U tišini klanjanja možeš duboko razmišljati o Isusu svim srcem. Budući da smo na ovaj način s Isusom, pokazujemo da ne možemo živjeti bez njega.
Kakvo se štovanje duguje sakramentu euharistije?
Dužni smo mu iskazivati poklonstveno štovanje (latria), tj. klanjanje pridržano samo Bogu, bilo tijekom euharistijskoga slavlja, bilo izvan njega. Naime, Crkva najvećom pomnjom čuva posvećene hostije, nosi ih bolesnicima i drugim osobama spriječenima da sudjeluju u svetoj misi, izlaže ih svečanu klanjanju vjernika, nosi ih u procesiji i poziva na učestalo pohađanje i klanjanje Presvetomu sakramentu koji se čuva u svetohraništu. [KKKC 286]
Kako trebamo ispravno štovati Gospodina prisutna u kruhu i vinu?
Budući da je u posvećenim prilikama kruha i vina Bog stvarno prisutan, svete darove moramo čuvati s najvećim strahopoštovanjem te se klanjati Gospodinu i Spasitelju nazočnu u Presvetomu Otajstvu.
Ostane li, nakon slavljenja svete →EUHARISTIJE, posvećenih hostija, čuvaju se u posvećenim posudama u →SVETOHRANIŠTU (tabernakulu). Budući da se u njemu nalazi “Presveto”, svetohranište je na najčasnijemu mjestu u svakoj crkvi. Pred svakim svetohraništem prigibamo koljena. Tko Krista istinski nasljeduje, sigurno će ga prepoznati u siromasima i u njima mu služiti. Ipak, naći će vremena da ga počasti i da iskaže svoju ljubav prema euharistijskomu Gospodinu i u tihu klanjanju pred svetohraništem. [Youcat 218]
Papa Ivan Pavao II., Crkva Euharistije, br. 61
Otajstvo euharistije... mora se doživjeti i proživjeti u svojoj cjelovitosti, kako u slavljenju, tako i u prisnom pregovoru s Isusom, koji se događa nakon primanja pričesti ili u molitvenom trenutku euharistijskog klanjanja, osim mise. To su vremena kada je Crkva čvrsto izgrađena i postaje jasno što ona uistinu jest: jedno, sveto, katoličko i apostolsko; narod, hram i obitelj Božja; Kristovo tijelo i nevjesta, oživljena Duhom Svetim; univerzalni sakrament spasenja i hijerarhijski strukturirano zajedništvo. [Papa Ivan Pavao II., Crkva Euharistije, br. 61]
