3.55 Koja je razlika između kaldejskih i siro-malabarskih katolika?
Kaldejci potječu iz Iraka, a siro-malabarski katolici dolaze iz Indije. Prema drevnoj tradiciji Kaldejsku crkvu osnovao je apostol Toma, dok je bio na putu za Indiju. I kaldejska i siro-malabarska liturgija imaju slične korijene.
Iako su tekstovi i molitve u osnovi isti, jezik, liturgijska odjeća i upotrebljavane melodije su različiti. To je velikim dijelom posljedica kulturnih utjecaja. Na siro-malabarsku liturgiju više utječe latinska liturgija, nego kaldejska liturgija.
Što je euharistija u životu Crkve?
Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. U njoj je vrhunac kako Božjega posvećujućeg djelovanja, tako i našeg bogoštovlja koje mu iskazujemo. Ona sadrži sve duhovno blago Crkve: samoga Krista, naš Vazam. Zajedništvo božanskoga života i jedinstvo Božjega naroda izraz su i učinak euharistije. Euharistijskim slavljem već se pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život. [KKKC 274]
Kojim se riječima označava Isusovo blagovanje s nama i što znače?
Različiti izrazi označavaju to nedokučivo otajstvo: sveta žrtva, sveta misa, misna žrtva – Večera Gospodnja – lomljenje kruha – euharistijsko zajedništvo – spomen muke, smrti i uskrsnuća – sveta i božanska liturgija, sveto otajstvo – sveta →PRIČEST.
Sveta žrtva, sveta misa, misna žrtva: U euharistiji se uprisutnjuje jedincata Kristova žrtva koja ostvaruje i nadilazi sve žrtve. →CRKVA i vjernici priključuju se sa svojim predanjem Kristovoj žrtvi. Riječ misa dolazi od latinskoga usklika na kraju (otpustu): Ite, missa est – sada idite, poslani ste!
Večera Gospodnja: svako je euharistijsko slavlje još uvijek blagovanje što ga je Isus slavio sa svojim učenicima i ujedno predoznačenje onoga blagovanja što će ga Gospodin slaviti s otkupljenicima na kraju vremena. Bogoslužje ne vršimo mi ljudi, nego je Gospodin taj koji nas poziva i on je u njemu otajstveno nazočan.
Lomljenje kruha: Kod starih Židova “lomljenje kruha” bilo je obred kod blagovanja kojim se je Isus poslužio na Posljednjoj večeri da izrazi svoje predanje “za nas” (Rim 8,32). U “lomljenju kruha” učenici su ga prepoznali nakon uskrsnuća. Prazajednica je svoje liturgijsko blagovanje nazvala “lomljenje kruha”.
Euharistijsko zajedništvo: Slavljenje Gospodnje gozbe također je zajednica “zahvaljivanja” u čemu →CRKVA nalazi svoje vidljivo očitovanje.
Spomen-čin muke, smrti i uskrsnuća (Gospodinova): U euharistijskomu slavlju zajednica ne slavi sebe, nego uvijek nanovo otkriva i slavi prisutnost spasenjskoga prolaska Kristova kroz muku i smrt u život.
Sveta i božanska liturgija, Sveto otajstvo: U euharistijskomu se slavlju nebeska i zemaljska Crkva ujedinjuju u jedno slavlje. Budući da su euharistijski darovi, u kojima je Krist prisutan, na određeni način najsvetije od svega na svijetu, govori se o presvetomu otajstvu.
Sveta pričest: Budući da se u svetoj misi sjedinjujemo s Kristom i međusobno, govori se o svetoj →PRIČESTI. [Youcat 212]
