3.53 Koji su glavni dijelovi bizantske liturgije?
Tamo gdje katolici latinskog obreda govore o "misi" ili o "slavlju euharistije", istočne crkve govore o božanskoj liturgiji. Postoje različiti obredi, premda se za liturgiju najčešće koristi božanska liturgija svetog Ivana Krisostoma. Izvorni jezik na kojem je sveti Ivan napisao ovu liturgiju grčki je jezik i tijekom stoljeća preveden je na mnoge jezike.
Božanska liturgija sastoji se od tri glavna dijela: Liturgija priprave (molitvena priprema svećenika i poslužitelja), Liturgija riječi (uz čitanje iz Biblije i molitve) i Liturgija žrtve (prinošenje kruha i vino; sudjelovanje u Isusovu daru njegova života).
Što je euharistija u životu Crkve?
Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. U njoj je vrhunac kako Božjega posvećujućeg djelovanja, tako i našeg bogoštovlja koje mu iskazujemo. Ona sadrži sve duhovno blago Crkve: samoga Krista, naš Vazam. Zajedništvo božanskoga života i jedinstvo Božjega naroda izraz su i učinak euharistije. Euharistijskim slavljem već se pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život. [KKKC 274]
Kojim se riječima označava Isusovo blagovanje s nama i što znače?
Različiti izrazi označavaju to nedokučivo otajstvo: sveta žrtva, sveta misa, misna žrtva – Večera Gospodnja – lomljenje kruha – euharistijsko zajedništvo – spomen muke, smrti i uskrsnuća – sveta i božanska liturgija, sveto otajstvo – sveta →PRIČEST.
Sveta žrtva, sveta misa, misna žrtva: U euharistiji se uprisutnjuje jedincata Kristova žrtva koja ostvaruje i nadilazi sve žrtve. →CRKVA i vjernici priključuju se sa svojim predanjem Kristovoj žrtvi. Riječ misa dolazi od latinskoga usklika na kraju (otpustu): Ite, missa est – sada idite, poslani ste!
Večera Gospodnja: svako je euharistijsko slavlje još uvijek blagovanje što ga je Isus slavio sa svojim učenicima i ujedno predoznačenje onoga blagovanja što će ga Gospodin slaviti s otkupljenicima na kraju vremena. Bogoslužje ne vršimo mi ljudi, nego je Gospodin taj koji nas poziva i on je u njemu otajstveno nazočan.
Lomljenje kruha: Kod starih Židova “lomljenje kruha” bilo je obred kod blagovanja kojim se je Isus poslužio na Posljednjoj večeri da izrazi svoje predanje “za nas” (Rim 8,32). U “lomljenju kruha” učenici su ga prepoznali nakon uskrsnuća. Prazajednica je svoje liturgijsko blagovanje nazvala “lomljenje kruha”.
Euharistijsko zajedništvo: Slavljenje Gospodnje gozbe također je zajednica “zahvaljivanja” u čemu →CRKVA nalazi svoje vidljivo očitovanje.
Spomen-čin muke, smrti i uskrsnuća (Gospodinova): U euharistijskomu slavlju zajednica ne slavi sebe, nego uvijek nanovo otkriva i slavi prisutnost spasenjskoga prolaska Kristova kroz muku i smrt u život.
Sveta i božanska liturgija, Sveto otajstvo: U euharistijskomu se slavlju nebeska i zemaljska Crkva ujedinjuju u jedno slavlje. Budući da su euharistijski darovi, u kojima je Krist prisutan, na određeni način najsvetije od svega na svijetu, govori se o presvetomu otajstvu.
Sveta pričest: Budući da se u svetoj misi sjedinjujemo s Kristom i međusobno, govori se o svetoj →PRIČESTI. [Youcat 212]
