1.22 Zašto se veliki potop dogodio u Noino vrijeme?
Knjiga Postanka govori nam da je mnogo godina nakon pada Adame i Eve, Bog bio razočaran ljudima, jer su se ponašali loše i grešno. Bilo mu je žao što ih je stvorio i htio ih je uništiti u velikoj poplavi. Samo se Noa dobro ponašao. Bog mu je rekao da sagradi arku koja će primiti njegovu obitelji, kao i mužjake i ženke svih životinjskih vrsta na svijetu. (Post 6,13-19)Post 6,13-19:Reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. Ja ću, evo, pustiti potop – vode na zemlju – da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. A s tobom ću učiniti savez; ti ćeš ući u korablju – ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. A od svega što je živo – od svih bića – uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.”.
Nakon što je poplava prekrila zemlju, Noina arka je plovila ogromnim morem. Nakon 150 dana, voda je počela opadati. Bog je sklopio savez sa svim ljudima: nikada više neće dopustiti da se zemlja poplavi. Duga je znak ovog obećanja (Post 9,16)Post 9,16:U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.
Koje su prve etape Božje Objave?
Već od početka Bog se otkriva praroditeljima Adamu i Evi te ih poziva na usrdno zajedništvo sa sobom. Nakon njihova pada ne prekida svoje objave, već obećava spasenje njihovu svekolikom potomstvu. Nakon potopa sklapa s Noom savez između sebe i sviju živih bića. [KKKC 7]
Kako se Bog objavljuje u Staromu zavjetu?
Bog se u →STAROMU ZAVJETU pokazuje kao Bog koji je iz ljubavi stvorio svijet i ljude kojima ostaje vjeran i onda kada su zbog grijeha od njega otpali.
Bog daje da ga se u povijesti iskusi: s Noom sklapa savez za spasenje svih stvorenja. Poziva Abrahama za “praoca mnogih naroda” (Post 17,5b), da u njemu blagoslovi “sve narode zemlje” (Post 12,3b). Izraelski narod, potekao od Abrahama, bit će njegovo posebno vlasništvo. Mojsiju se javlja poi menu. Ime יהוה, najčešće pisano →JHVH, znači “Ja sam koji jesam” (Izl 3,14). On oslobađa Izraela iz egipatskoga ropstva, sklapa savez na Sinaju i Mojsiju daje Zakon. Bog uvijek ponovno svojemu narodu šalje proroke da ga pozove na obraćenje i obnovu saveza. Proroci naviještaju da će Bog sklopiti novi i vječni savez, koji će donijeti korjenitu obnovu i konačno otkupljenje. Taj će savez biti otvoren svim ljudima. [Youcat 8]
Papa Ivan Pavao II., Homilija, 16. veljače 1997.
Tijekom povijesti, ljudi su i dalje činili grijehe, možda čak i veće od onih opisanih prije potopa. Međutim, iz riječi Saveza, kojeg je Bog sklopio s Noom, shvaćamo da sada ne postoji grijeh, koji može dovesti Boga da uništi svijet kojeg je sam stvorio. [Papa Ivan Pavao II., Homilija, 16. veljače 1997.g.]