2.9 Koje vrste redovnika i redovnika postoje?
Vjerski oci (redovnici), braća (fratri) i sestre (redovnice) su ljudi koji su odlučili posvetiti sebe, svoj život i svoje imanje Bogu i živjeti samo za Njega. Oni žive prema (monaškom) pravilu i rade unutar ili izvan zidova svog samostana.
Primjeri uključuju Misionarke ljubavi (zajednicu osnovala Majka Terezija), franjevce, isusovce i siromašne klarise. Svaka od ovih zajednica ima različit pristup. Neke se usredotoče uglavnom na molitvu, druge rade u školama ili bolnicama ili su preuzele druge zadatke.
Kako je oblikovan Božji narod?
U Crkvi po božanskome ustanovljenju postoje sveti službenici koji su primili sakrament reda i tvore crkvenu hijerarhiju. Drugi se zovu laici. Ima i među jednima i među drugima onih koji se posvećuju na poseban način Bogu zavjetovanjem evanđeoskih savjeta: čistoće u beženstvu, siromaštva i poslušnosti. [KKKC 178]
Što je posvećeni život?
To je oblik života priznat od Crkve. To je Slobodan odgovor na poseban Kristov poziv kojim se osobe potpuno posvećuju Bogu i teže prema savršenstvu ljubavi po nadahnuću Duha Svetoga. To je posvećenje obilježeno vršenjem evanđeoskih savjeta. [KKKC 192]
Što posvećeni život daje poslanju Crkve?
Posvećeni život sudjeluje u poslanju Crkve po punu predanju Kristu i braći, svjedočeći nadu kraljevstva nebeskoga. [KKKC 193]
Kako je jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva uređena?
U Crkvi su →LAICI i klerici (→KLER). Kao djeca Božja svi su istoga dostojanstva. Oni imaju jedanko vrijedne, ali različite zadaće. Poslanje je laika da u svemu svijetu izgrađuju kraljevstvo Božje. Njima su dodijeljeni posvećeni službenici (klerici) s poslanjem crkvenoga vodstva, pouke i posvećivanja. U oba životna stanja ima kršćana koji se na poseban način, u beženstvu, siromaštvu i poslušnosti, stavljaju Bogu na raspolaganje (npr. redovnici i redovnice).
Svaki je kršćanin dužan vlastitim životom svjedočiti evanđelje. Međutim, Bog je svakomu čovjeku dao njegov vlastiti put. Jednoga šalje kao →LAIKA da izgrađuje kraljevstvo Božje u obitelji i u zvanju u svijetu. Za to mu u krštenju i →POTVRDI daje potrebne darove Duha Svetoga. Druge poziva na pastirsku službu; oni trebaju voditi, poučavati i posvećivati narod. Tu zadaću nitko ne može sam sebi prisvojiti, sam ga Bog mora poslati te mu po ređenju dati svoju božansku snagu za izvršenje poslanja. Tako može djelovati u Kristovo ime i podjeljivati →SAKRAMENTE. [Youcat 138]
Zašto Isus hoće da neki ljudi trajno žive u siromaštvu, bezbračnoj čistoći i poslušnosti?
Bog je ljubav. On čezne za našom ljubavlju. Jedan način predanja Bogu u ljubavi jest živjeti poput Isusa – naime, u siromaštvu, čistoći i poslušnosti. Tko tako živi, slobodan je glavom, srcem i rukama za Boga i ljude.
Uvijek nanovo susrećemo ljude koji su dopustili da ih Isus potpuno zahvati, tako da “radi kraljevstva Božjega” (Mt 9,12) sve daju za Boga – čak i tako lijepe darove kao što su posjed, samoopredjeljenje i bračna ljubav. Takav život, po →EVANĐEOSKIM SAVJETIMA, u siromaštvu, →ČISTOĆI i poslušnosti, svim kršćanima pokazuje da ovaj svijet nije sve. Ljudi će konačno biti sretni tek kada se s božanskim Zaručnikom susretnu “licem u lice”. [Youcat 145]
Papa Franjo, Pismo posvećenim osobama, 21. studenoga 2014.
Od početaka monaštva do „novih zajednica“ našeg vremena, svaki oblik posvećenog života rođen je duhovim pozivom da slijedi Isusa kao što evanđelje poučava. Za različite utemeljitelje i utemeljiteljice, evanđelje je bilo apsolutno pravilo, dok je svako drugo pravilo trebalo biti samo izraz evanđelja i sredstvo potpunog življenja evanđelja... Njihovi zavjeti zamišljeni su kao konkretan izraz te strastvene ljubavi. [Papa Franjo, Pismo posvećenim osobama, 21. studenoga 2014.]
