4.33 Što je s umjetnom oplodnjom i surogat-majkama?
Djeca su plod intimnog iskustva ljubavi između muškarca i žene. Crkva može prihvatiti samo medicinske postupke, koji zadržavaju vezu između ovog saveza i rađanja. Stoga, Crkva odbacuje gotovo sve metode umjetne oplodnje iako dobro razumije tugu parova, koji ne mogu začeti djecu.
Surogat majčinstvo dovodi do svih vrsta neprirodnih i neljudskih situacija, i uvijek bi ga trebalo odbiti.
Kako Crkva prosuđuje surogat majčinstvo i umjetnu oplodnju?
Svaka tehnička medicinska pomoć da dođe do začeća djeteta mora završiti tako da se djelovanjem treće osobe poništava ili razara zajedničko roditeljstvo ili začeće postaje tehnički zahvat izvan spolnoga sjedinjenja u braku.
Crkva, iz poštovanja prema ljudskomu dostojanstvu, odbacuje začeće djeteta umjetnim osjemenjivanjem ili umjetnom oplodnjom. Svako dijete ima od Boga dano pravo na oca i majku, ima pravo znati tko su mu otac i majka te po mogućnosti rasti u krugu njihove ljubavi. Umjetno osjemenjivanje ili umjetna oplodnja sa sjemenom stranoga muškarca ili jajnom stanicom strane žene (heterologno umjetno osjemenjivanje ili oplodnja) razaraju duh braka u kojemu muž i žena imaju pravo da postanu otac ili majka samo po bračnomu drugu. I homologno umjetno osjemenjivanje ili oplodnja (sjemenom ili jajnom stanicom bračnoga druga) dijete čini proizvodom tehničkoga zahvata, a ne plodom ljubavnoga jedinstva u osobnomu spolnom sjedinjenju. A kada dijete postane proizvod, javlja se cinično pitanje kvalitete i držanja proizvoda. Crkva odbacuje predimplantacijsku dijagnostiku koja vodi prema ubijanju nesavršenih embrija. I surogat majčinstvo (“iznajmljivanje maternice”), kod kojega se umjetno začeti embrij polaže u stranu ženu, protivi se ljudskomu dostojanstvu. [Youcat 423]
Papa Ivan Pavao II., Papinskoj akademiji za život, 21. veljače 2004.
Ono što se sve jasnije pojavljuje u rađanju novog stvorenja jest njegova nezamjenjiva veza s bračnom zajednicom, kojom muž postaje otac bračne zajednice sa suprugom, a supruga majkom bračne zajednice sa suprugom. Stvoriteljev plan urezan je u fizičku i duhovnu prirodu muškarca i žene i kao takav ima univerzalnu vrijednost.
Čin u kojem supružnici postaju roditelji, zahvaljujući uzajamnom i potpunom daru sebe, čine ih suradnicima sa Stvoriteljem u donošenju na svijet novog ljudskog bića pozvanog u vječni život. Čin toliko bogat da nadilazi, čak i život roditelja, ne može se zamijeniti pukom tehničkom intervencijom... Umjesto toga, zadatak je znanstvenika istražiti uzroke muške i ženske neplodnosti, kako bi spriječio ovu situaciju patnje supružnika, koji u svom djetetu žude pronaći potvrdu i završetak svog uzajamnog davanja sebe. [Papa Ivan Pavao II., Papinskoj akademiji za život, 21. veljače 2004.]
