3.39 Kako se mogu dobro ispovjediti?
Pripremaš se tako što moliš Božju pomoć da prepoznaš što nije u redu i što je grešno u tvom životu. Zatim idi svećeniku i traži njegov blagoslov da se pravilno ispovijedaš. Sažeto, potpuno i jasno priznaj grijehe koje si počinilo/a. Svećenik tada nudi savjet i daje pokoru. Zahvaljujući aplikaciji #TwGOD možeš slijediti korake za ispovijed: to možeš pronaći u odjeljku koji sadrži molitve za svećenike.
Svećenik će ti tada dati odrješenje (Božje oproštenje). U ovom trenutku, Bog oprašta sve grijehe koje si s pokajanjem priznao/la. To znači da su tvoji grijesi jednostavno izbrisani i da možeš nastaviti svoj život kao kršćanin.
Koji su bitni dijelovi sakramenta pokore?
Dva su: čini čovjeka koji se djelovanjem Duha Svetoga obraća i svećenikovo odrješenje koji u Kristovo ime podjeljuje oproštenje i određuje način zadovoljštine. [KKKC 302]
Je li ispovjednik vezan tajnom?
Imajući u vidu osjetljivost i veličinu ove službe te dužno poštovanje prema osobama, svaki je ispovjednik bez iznimke obvezan, pod prijetnjom najstrožih kazna, obdržavati sakramentalni pečat, tj. posvemašnju tajnu o grijesima za koje je doznao u ispovijedi. [KKKC 309]
Kako se sve naziva sakrament pokore?
Sakrament se pokore naziva i →SAKRAMENT pomirenja, oproštenja, obraćenja ili ispovijedi. [Youcat 225]
Ako smo s Bogom pomireni po krštenju, čemu nam još treba sakrament pomirenja?
Krštenje nas izbavlja od vlasti grijeha i smrti i daruje nam novi život djece Božje, ali nas ne oslobađa od ljudskih slabosti i sklonosti grijehu. Stoga nam treba mjesto na kojemu ćemo se uvijek nanovo moći pomiriti s Bogom. To je ispovijed.
Ispovijedati se nije moderno; to je možda teško i na početku traži veliko samosvladavanje. Ali velika je milost da u svojemu životu smijemo uvijek nanovo započeti – istinski ispočetka: posve neopterećeni i bez dugova od jučer, prihvaćeni u ljubavi i obdareni novom snagom. Bog je milosrdan i ni za čim više ne čezne nego da mi njegovo milosrđe prihvatimo. Tko se je ispovjedio, otvorio je novu, čistu stranicu u knjizi svojega života. [Youcat 226]
Tko je ustanovio sakrament pokore?
Sam je Isus ustanovio sakrament pokore kada se ukazao svojim →APOSTOLIMA na dan uskrsnuća i naložio im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20,22b-23).
Nigdje Isus nije ljepše opisao što se u sakramentu pokore događa nego u prispodobi o milosrdnomu ocu: promašeni smo, izgubljeni, ne možemo ništa više. Pa ipak, Otac na nas čeka s još većom, čak beskrajnom čežnjom; oprašta nam kada se vratimo; uvijek nas ponovno prima, oprašta grijehe. Sam je Isus mnogim ljudima oprostio njihove grijehe, to mu je bilo važnije nego činiti čudesa. U tome je vidio velik znak dolaska kraljevstva Božjega u kojemu će sve rane biti izliječene i sve suze otrte. Isus je →APOSTOLIMA predao istu snagu Duha Svetoga kojom je on opraštao grijehe. Kada idemo k →SVEĆENICIMA i ispovijedamo se, stavljamo se u ruke našega nebeskog Oca. [Youcat 227]
Tko može opraštati grijehe?
Samo Bog može opraštati grijehe! Isus je mogao reći: “Oprošteni su ti grijesi” (Mk 2,5) samo zato što je Sin Božji. I samo zato što ih je Isus opunomoćio, →SVEĆENICI u Isusovo ime opraštaju grijehe.
Neki kažu: To ja uredim izravno s Bogom, ne treba mi nikakav svećenik! Ali Bog to hoće drukčije. On nas poznaje. Kada su u pitanju grijesi, mi rado sami sebe varamo i guramo stvari pod tepih. Stoga Bog hoće da svoje grijehe izgovorimo i da ih priznamo licem u lice. Tome služi svećenik: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani sui m” (Iv 20,23). [Youcat 228]
Koji se grijesi uopće moraju ispovijedati?
Svi teški grijesi, kojih se sjeća nakon podrobna ispita savjesti i koji još nisu ispovjeđeni, u normalnim okolnostima mogu biti oprošteni samo u pojedinačnoj sakramentalnoj ispovijedi.
Sigurno je da postoje zaprjeke pred ispovijedi. Njih nadići već je prvi korak prema unutarnjemu ozdravljenju. Često pomaže sjetiti se da i →PAPI treba odvažnosti da pred →SVEĆENIKOM i pred Bogom prizna svoje pogrješke i slabosti. Samo u po život opasnim situacijama (kao što je zračni napad u ratu ili kada se inače skupina ljudi nalazi u životnoj opasnosti) može svećenik podijeliti zajedničko odrješenje, a da se prije toga svaki pojedinačno ne ispovjedi (to je takozvano opće odrješenje). Treba, međutim, obaviti pojedinačnu ispovijed teških grijeha prvom sljedećom prilikom. [Youcat 233]
Kada smo dužni ispovjediti teške grijehe? Koliko se često treba ispovijedati?
Od kada dođemo u dob razlikovanja, dužni smo ispovijedati svoje teške grijehe. Crkva vjernicima uporno nalaže da to učine barem jedanput godišnje. U svakom slučaju, tko je učinio teški grijeh, prije primanja svete →PRIČESTI treba se ispovjediti.
Pod “dobi razlikovanja” Crkva podrazumijeva dob u kojoj se je došlo do služenja razumom i naučilo razlikovati između dobra i zla. [Youcat 234]
Smije li svećenik dalje prenositi što je čuo u ispovijedi?
Ne, ni pod kakvim uvjetima. Ispovjedna je tajna apsolutna. Svaki →SVEĆENIK bi bio ekskomuniciran kada bi drugim ljudima bilo što priopćio od onoga što je čuo u ispovijedi. Svećenik ne smije čak ni policiji nešto o tome reći ili natuknuti.
Za →SVEĆENIKA nema ništa ozbiljnije od ispovjedne tajne. Ima svećenika koji su zbog ispovjedne tajne podnijeli mučenje, pa i samu smrt. Zato se može u ispovijedi govoriti potpuno otvoreno i bez pridržaja te s potpunim mirom imati povjerenje u svećenika čija je jedina zadaća da u tome trenutku potpuno bude “Božje uho”. [Youcat 238]
Tertulijan, O pokori
Pokajte se i spasit ću vas '(Ez 18,21); i opet: „Živim, kaže Gospodin, i dobit ću pokajanje umjesto smrti“ (Ez 33,11). Pokajanje je, dakle, 'život', jer je preferirano pred smrću. To pokajanje, o grješniče, kao što sam i ja... požuri ga toliko zagrliti, kao čovjek koji je tone, a zaštićuje se nekom daskom. Ovo će te izvući kad utoneš u valove grijeha i odvest će te naprijed u luku božanske milosti. [Tertulijan, O pokori, 4. poglavlje (ML 1, 1233)]
