3.11 Koje vrste molitve je Očenaš?

Molitva Oče naš je “sažetak svega evanđelja” (Tertulijan), “najsavršenija molitva” (sveti Toma Akvinski). Smještena usred Govora na gori (Mt 5-7), u obliku molitve ponavlja bitan sadržaj evanđelja. [KKKC 579]

“Naš” izražava potpuno nov odnos prema Bogu. Kada molimo Oca, klanjamo mu se i slavimo ga sa Sinom i Duhom. U Kristu smo “njegov” Narod, a on je “naš” Bog, od sada pa uvijeke. Naime, govorimo Oče “naš” jer je Kristova Crkva zajedništvo mnoge braće koja su “jedno srce i jedna duša” (Dj 4,32). [KKKC 584]

Ona sadrži sedam prošnja Bogu Ocu. Prve tri, većma bogoslovne, privlače nas njegovoj slavi: ljubavi je vlastito da prvo misli na onoga koga ljubi. Te prošnje ukazuju što osobito moramo od njega iskati: posvećenje njegova Imena, dolazak njegova Kraljevstva, ostvarenje njegove volje. Četiri posljednje prikazuju Ocu milosrđa naše jade i naša očekivanja. Njima ištemo da nas hrani, da nam prašta, da nas izbavi od napasti i da nas oslobodi od Zloga. [KKKC 587]

Ovime Boga Oca molimo da nas ne ostavi same u nemilosti napasti. Od Duha ištemo da znadnemo razlikovati s jedne strane kušnju, koja potpomaže rast u dobru, od napasti, koja vodi u grijeh i smrt, te s druge strane što je biti napastovan, a što pristati na napast. Ova nas prošnja sjedinjuje s Isusom koji je svojom molitvom pobijedio napast. Ona potiče milost budnosti i konačne ustrajnosti. [KKKC 596]

Oče naš, koji jesi na nebesima,

sveti se ime tvoje,

dođi kraljevstvo tvoje,

Budi volja tvoja,

kako na nebu, tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas.

I otpusti nam duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

I ne uvedi nas u napast,

Nego izbavi nas od Zla.Amen.

Latinski:

Pater noster, qui es in caelis;


sanctificetur nomen tuum;

adveniat regnum tuum,


fiat voluntas tua,

sicut in caelo et in terra.


Panem nostrum quotidianum da nobis hodie;


et dimitte nobis debita nostra,


sicut et nos dimittimus debitoribus nostris;


et ne nos inducas in tentationem;

sed libera nos a malo.

Quia tuum est regnum, et potestas, et gloria


in saecula. Amen.

Očenaš je jedina molitva koju je sam Isus predao svojim učenicima (Mt 6,9-13; Lk 11,2-4). Zato se Očenaš zove i “molitva Gospodnja”. Kršćani svih kršćanskih konfesija mole je svakodnevno, kako u bogoslužju, tako i osobno. Dodatak “Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove” spominje se već u Didache – Upute apostolske (1.-2.st.) te se može pridodati Očenašu. [Youcat 511]

Odvažnost da Boga nazivamo Ocem posjedujemo jer nas je Isus pozvao u svoju blizinu i učinio djecom Božjom. U zajedništvu s njim, koji “počiva u krilu Očevu” (Iv 1,18), smijemo govoriti: “Abba! Oče!” [Youcat 515]

Očenaš nam omogućuje da puni radosti otkrijemo da smo djeca jednoga Oca. Zajednički nam je poziv da našega Oca slavimo i zajedno živimo “kao jedno srce i jedna duša”. (Acts 4:32).

Budući da Bog, Otac, svako svoje dijete ljubi potpunom ljubavlju, kao da je jedino biće njegove naklonosti, moramo se na posve nov način ophoditi jedni s drugima: u savršenu miru, pažnji i ljubavi – tako da svatko može biti zadivljujuće čudo, kakav i jest u Božjim očima. [Youcat 517]

“Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta” (Mt 4,4, prema Pnz 8,3).

Ova nas riječ Svetoga pisma podsjeća da su ljudi i duhovno gladni te da se ta glad ne može utažiti materijalnim sredstvima. Može se umrijeti od nedostatka kruha, ali se može umrijeti jer se je dobilo samo kruha. Naša se nutrina hrani “riječima života vječnoga” (Iv 6,68) i hranom koja ne propada (Iv 6,27), - svetom →EUHARISTIJOM. [Youcat 523]

Pod “Zlom” u Očenašu ne misli se na negativnu duhovnu silu ili energiju, nego na osobno Zlo, što ga Sveto pismo poznaje pod imenom “napasnik”, “otac laži”, Sotona i đavao.  

Nitko ne će poreći da zlo u svijetu silno pustoši, da smo okruženi sotonskim zagađenjima te da se u povijesti zbivaju i demonski procesi. Samo Sveto pismo naziva te stvari pravim imenom: “Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta” (Ef 6,12). Molba iz Očenaša, da nas izbavi od Zla, iznosi svu bijedu ovoga svijeta pred Boga i prosi da nas Svemogući Bog sačuva od svakoga zla, kao što je izraženo i u →EMBOLIZMU. [Youcat 526]

Kršćani, kao i židovi, od najstarijih vremena sve svoje molitve završavaju s “amen” i time kažu: “Da, tako neka bude”.

Gdje čovjek kaže “amen” svojim riječima, “amen” svojemu životu i svojoj sudbini, “amen” radosti koja ga očekuje, tamo se nebo i zemlja susreću i tamo smo na cilju: kod ljubavi koja nas je na početku stvorila. [Youcat 527]