2.33 Što se dogodilo na početku renesanse?
U trinaestom i četrnaestom stoljeću bilo je mnogo nejasnoća oko identiteta pravog pape, jer je nekoliko ljudi istovremeno tvrdilo da su pape. To stanje je riješeno tek 1417. godine, kad su sve strane priznale papu Martina V. za jedinoga pravog papu.
Pape su počele stjecati sve veće bogatstvo i živjeti svjetovnim životima. Zbog ovih je problema, kako bi istinski slijedila Isusa, Crkvi bila potrebna prava obnova, a što se dogodilo u maloj mjeri. Međutim, tijekom renesanse, često je ljudska osoba umjesto Boga bila u središtu pozornosti. Nažalost, to se ponekad odražavalo i na vodstvu Crkve.
Benedikt XVI., Opća audijencija, 7. srpnja 2010.
[Znanstvenik] Duns Scotus distancirao se od Pariza, nakon što je izbio ozbiljan spor između kralja Filipa IV. Lijepog i Bonifacija VIII., umjesto da potpišu dokument, neprijateljski nastrojen prema Vrhovnom papi jer je kralj tražio sve vjersko, preferirajući dobrovoljno progonstvo... ovaj nas događaj poziva da se sjetimo kako su se često u povijesti Crkve vjernici susretali s neprijateljstvom i čak trpjeli progon zbog svoje vjernosti i predanosti Kristu, Crkvi i papi. Svi s divljenjem gledamo na ove kršćane, koji nas uče tretirati kao dragocjenu dobru vjeru u Krista i zajedništvo s Petrovim nasljednikom, dakle s univerzalnom Crkvom. Međutim, prijateljski odnosi između francuskog kralja i nasljednika Bonifacija VIII., ubrzo su obnovljeni i 1305. Duns Scotus se mogao vratiti u Pariz, kako bi predavao teologiju. [Benedikt XVI., Opća audijencija, 7. srpnja 2010.]