All Questions
prev
Prethodna:M.4.44 Smiju li kršćani stupiti u vojsku ili ratovati?
next
Sljedeći:1.2 Sad ozbiljno, je li se sve to s Adamom i Evom zaista dogodilo?

1.1 Ne isključuje li veliki prasak vjeru u Boga?

Stvaranje ili slučajnost?

Neki ljudi misle da je Crkva protiv znanosti i da kršćani moraju negirati veliki prasak. Upravo suprotno!

Teoriju velikog praska čak je prvi predložio katolički svećenik, Georges Lemaître (†1966), za što je od Crkve dobio službeno priznanje. Teorija velikog praska je spojiva s vjerom da je Bog stvorio svijet ‘ex nihilo’ (iz ničega).

Teorija o velikom prasku ne isključuje vjeru u Boga. Upravo suprotno, u nju možemo vjerovati kao u način na koji je Bog započeo svoje stvaranje svemira.
Mudrost Crkve

Kako je Bog stvorio svijet?

Bog je svijet stvorio slobodno po svojoj mudrosti i ljubavi. Svijet nije proizvod nikakve nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Bog je “iz ničega” (ex nihilo: 2 Mak,7:28) stvorio uređen i dobar svijet, kojega on neizmjerno nadilazi. Bog svoje stvorenje uzdržava u postojanju dajući mu sposobnost djelovanja i vodeći ga prema njegovu cilju, po svome Sinu i Duhu Svetome. [KKKC 54].

Je li svijet proizvod slučaja?

Ne. Bog je, a ne slučaj, uzrok [postojanja svijetu]. Ni po tomu odakle potječe ni po svojemu unutarnjem uređenju i svrsihodnosti, svijet nije proizvod „besmisleno“ djelujućih čimbenika.

Kršćani vjeruju da u stvorenjima mogu pročitati Božji rukopis. Nasuprot znanstvenicima koji sav svijet promatraju kao slučajan, besmislen i besciljan proces, papa Ivan Pavao II. 1985. kaže:

“Pred licem svemira, u kojemu je sadržana takva zamršena usklađenost njegovih elemenata i tako čudesna usmjerenost životu, govoriti o slučaju značilo bi jednako odustajanju od portage za objašnjenjem svijeta kakav nam se pokazuje. To bi zaista bilo jednako prihvaćanju učinka bez uzroka. To bi značilo odricanje od ljudskoga razuma te tako odbacivanje mišljenja i portage za rješenjem problema". [Youcat 43]

Ovo kažu crkveni naučitelji

Sv. Metod, Na slobodnoj volji

U naravi je stvari koje nastaju da proizlaze iz onoga što već postoji. I čini mi se da bi se moglo reći s jednakom istinom, da ništa nije vječno koegzistirajuće s Bogom različitim od njega, nego da sve što postoji ima svoje porijeklo od Njega [Sv. Metod, Na slobodnoj volji, 2. poglavlje (ML 18, 244)].